| 1. Sebi pod kožu
Igor Mandić
Prebiranje po (kronološki formalno) jednogodišnjim dnevničkim bilješkama (od kolovoza 2003., do kolovoza 2004.g.), iz neobvezatne (samo)ironije i provokativnoga „svlačenja do gola“, u ovoj je Mandićevoj knjizi preraslo u svojevrsnu „nehotičnu autobiografiju“. Ulazeći „sebi pod kožu“ autor nesmiljeno sondira, unatrag, umalo pedesetak godina svoga javnoga i privatnog života. Dramaturški zgodno složeno ovdje se razotkrivaju koliko njegove tajne mane, toliko i sposobnost ironijskoga uočavanja pukotina u (tuđim) javnim vrlinama. Nedvojbeno ova je knjiga prva u kojoj se jedan javni djelatnik – poznatiji kao oštar kritičar i polemičko zabadalo – bez stida ogolio u svojoj intimi, ali s utoliko više prava da ne štedi nikoga. Knjiga je natrunjena zabavnim pokazivanjem naobrazbe, a u kombinaciji fikcije i dokumentiranosti sve je to predočeno neobično živahnim, žestokim i zapanjujućim stilom. Rušenje mogućih unaprijed zauzetih stavova – „Pa, tko je, zapravo, taj Igor Mandić?“ – ovdje dobija pljuske sa svih strana, jer je sam autor napravio ono nedopustivo, ulazeći „sebi pod kožu“!
|  | 2. Dobro je, lijepo je Ivica Prtenjača Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je prvi roman Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je roman u kojem demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja. Jedno portugalsko popodne u Zagrebu, jedna knjižara u kojoj rade dvije zanimljive žene, uvijek prazan stan u ulici Side Košutić, u kojem inače stanuje Angelina Jolie, mlada susjeda, srednjoškolka Emute, sms poruke, dežuranje iza špijunke... čine koordinate romana o mladom piscu u kojem se melankolija i usamljenost neprestano tuku s prkosnim optimizmom i željom da se zagrize u drugo biće. Dobro i lijepo. | 
| 3. Crnci u Firenci
Vedrana Rudan
Vedrana Rudan žešća nego ikada. Ali nije riječ samo o žestini i provokaciji,. Crnci u Firenzi zasigurno je najkompleksniji i najambiciozniji roman autorice čije se knjige ubrzano prevode na sve svjetske jezike. Portretirajući riječku obitelj koja se teško nosi s hrvatskom stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njezinu članu mane i slabosti, Vedrana Rudan ispričala je priču koja duboko uznemiruje, bez obzira na to što je često praćena smijehom. Svi likovi u romanu sami iznose svoju verziju osobne i obiteljske drame: otac je dragovoljac Domovinskog rata s dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i ljubuje sa svojim gazdom da bi sinu mogla platiti školovanje u SAD-u; kćerka je trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gdje je ostavio ženu i dijete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena jer je uvjerena da bi svi najradije da je nema... A tu su i dva fetusa kojima je Vedrana Rudan, također dala glas i natjerala ih da se i prije rođenja bore za opstanak. | 
| 4. Posljednji dani panka Goran Nuhanović
Roman „Posljednji dani panka” Gordana Nuhanovića je generacijski i degeneracijski roman. Generacijski utoliko što pripovijeda o sudbini generacije koja se potkraj ’90ih polako oprašta od mladosti, a degeneracijski stoga što im vrijeme nije sklono: ništa od uporišnih točaka njihove mladosti ne preživljava „tranziciju koja teče”. Iz njihove perspektive suvišne generacije, društvo je temeljito degenerirano.Glavni junak, rezignirani novinar, na kratko se vraća u rodni grad i priključuje kulturnom „pokretu otpora” okupljenom oko pank kluba „Mokra kifla”. Ali nove, legalne i ilegalne strukture moći, preferiraju nekakvu drugu kulturu i metode uvjeravanja: lako potežu i nasilje i egzorcizam. „Posljednji dani panka” su satira i groteska, kafkijanska parabola s elementima komedije o našim devedestima.
| 
| 5. Dnevnik besposličara Radenko Vadanjel
Radenko Vadanjel još je jedan od pjesnika generacije devedesetih koji su se nakon uspješnog pjesničkog predstavljanja (o čemu svjedoči uvrštavanje u cijeli niz antologija i izbora) okrenuli prozi.
U knjizi priča 'Dnevnik besposličara' Vadanjel ispisuje izrazito urbane priče smještene u provincijski gradić. Njegovi preljubnici, prevareni muževi, besposličari koji čitaju T. Bernharda 'poredani uzduž šanka, blagonaklono se smješe i prepuštaju slatkom ništavilu'. Naizgled dramatične događaje u njihovu životu uspijeva razgraditi posvemašnja rezigniranost i umrtvljenost. Vadanjelovi likovi iznad su društvog prosjeka, bar po svom uvidu u problem, ali oni nisu akteri, nego promatrači koje je umor savladao. Oni nemaju posla ili rade posao koji ne žele raditi, ali njihovo otpadništvo nema u sebi gordosti niti bunta, oni nemaju snage ni da se brane. A onda ih, posve neočekivano, iz mrtvila trgne teška bolest ili nečiji slučajan dodir.
Vadanjel je ispisao oporu ali i melankoličnu knjigu koja lako zavodi čitatelja, knjigu koja će se na mapi nove hrvatske proze smjestiti negdje između Romana Simića, s kojim dijeli iznimnu posvećenost jezičnim i sadržajnim detaljima, i Gordana Nuhanovića, koji poput njega, dobrohotno razobličuje provincijsku učmalost.
|
|
Beletristika i publicistika 
; "nm_mandicsebi_pod_kozu.jpg")
; "nm_prtenjaca_final.jpg")
; "nm_rudan_crnci.jpg")
; "nm_nuhanovic_naslovna.jpg")
; "nm_dnevnik_besposli269ara__vadanjel.jpg")