1. U što se zaljubljujemo

Roman Simić

Knjiga koja je obilježila domaću proznu 2005.
Proglašena je knjigom godine 2005. Jutarnjeg lista u kategoriji hrvatske proze.

Elegantnog stila, odličnih dijaloga i nevjerojatno uvjerljive atmosfere, s nenametljivim, ponekad i do neraspoznatljivosti kamufliranim podtekstom literarnih referenci, ova je prozna zbirka doista zaslužila čistu peticu. Govoriti šutnjom i o njoj, a pri tome graditi odlične priče, doista mogu samo najbolji. (Jagna Pogačnik, Jutarnji list)

Zbirka priča U što se zaljubljujemo postala je miljenicom domaće književne kritike, ali i čitateljske publike! Iako je već i prvom knjigom zaslužio pohvale i svrstavanje među najzanimljivije domaće pisce mlađe generacije, Simić je tek ovim pričama o ljubavima koje živimo i preživljavamo pokazao u kojoj mjeri na njega doista treba računati!

2. Žena vremenskog putnika

Audrey Niffenegger
Veliki svjetski hit

Iznimna ljubavna priča o Henryju i Clare. Henry putuje kroz vrijeme, a Clare ne. Kada Henry upoznaje Clare, njemu je 28, a njoj 20 godina. On je zaneseni knjižničar, a ona prelijepa studentica likovne akademije. Činilo im se da se tada upoznaju po prvi put, no on se pojavljuje u njezinom životu od njezine šeste godine...

Nije čudo da se ovaj roman ne skida s ljestvica najuspješnijih naslova – ovo je jedan od onih koje ne puštate iz ruku od početka pa do samoga kraja. – Guardian

3. Dobro je, lijepo je

Ivica Prtenjača

Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je prvi roman

Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je roman u kojem demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja. Jedno portugalsko popodne u Zagrebu, jedna knjižara u kojoj rade dvije zanimljive žene, uvijek prazan stan u ulici Side Košutić, u kojem inače stanuje Angelina Jolie, mlada susjeda, srednjoškolka Emute, sms poruke, dežuranje iza špijunke... čine koordinate romana o mladom piscu u kojem se melankolija i usamljenost neprestano tuku s prkosnim optimizmom i željom da se zagrize u drugo biće. Dobro i lijepo.

Tomislav Zajec